Karcinom Želuca U Praksi Liječnika Obiteljske Medicine

Karcinom želuca drugi je po smrtnosti i četvrti po učestalosti svih karcinoma u svijetu. Incidencija raste s dobi pa je tako više od 75 % oboljelih starije od 50 godina. Zbog relativno kasnog postavljanja dijagnoze dugogodišnje preživljavanje je loše, izuzevši bolesnike s lokaliziranom bolesti. Uzrok nastajanja karcinoma želuca je nepoznat, ali se zna da određena vrsta prehrane može doprinijeti njegovom razvoju. Najčešće se spominju dimljena i jako zasoljena hrana uz nedovoljno konzumiranje voća i povrća te neki kemijski spojevi (konzervansi iz hrane, nitrati i nitriti). Dugotrajna infekcija H. pylori, genski i okolišni čimbenici povećavaju rizik nastanka karcinoma želuca. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je bakteriju H. pylori karcinogenom prvog reda za neke vrste tumora želuca. Oko 95 % malignih tumora želuca čine adenokarcinomi, a rjeđi su lokalizirani limfom želuca, gastrointestinalni stromalni tumori i MALT limfomi. Početni simptomi karcinoma želuca su nespecifi čni i slabo izraženi. Najčešće bolesnici osjećaju nelagodu i punoću u gornjem dijelu abdomena nakon jela, a ponekad i bol, podrigivanje i žgaravicu. Kada postoji sumnja na karcinom želuca potrebno je učiniti endoskopiju s višestrukom biopsijom. Rana detekcija ključni je čimbenik u učinkovitom liječenju. Liječenje se može provesti kirurški, kemoterapijom, radioterapijom ili kombinacijom navedenih metoda, a odabir ovisi o stadiju bolesti i stanju bolesnika. Liječnik obiteljske medicine morao bi između svih svojih pacijenata utvrditi one s povećanim rizikom i redovno ih kontrolirati.